Dnevnik Čitulje Updated Official

Zapisala: Čitulja 13. travnja

Naslov knjige: “Tihi gost” Autorica: Lana B. (pročitano od 5. do 12. travnja) dnevnik čitulje

Osjećaj da knjige nisu samo za bježanje, nego za vraćanje kući — ne u kuću, nego u sebe. Čitulja nije puki popis pročitanog; ovo je trag gdje sam bila dok sam čitala. Kiša taj dan. Kava koja se ohladila. Mačka koja je legla preko stranice. Zapisala: Čitulja 13

Kupila sam je u prolazu, na željezničkom kolodvoru. Korice su bile bordo, naslov sitan. Čitala sam prvu rečenicu i već sam znala: ovo će me pratiti nekoliko dana. Kiša taj dan

Stari glasovir na tavanu iznajmljene kuće. Žena koja dolazi liječiti tugu, i dijete koje ne govori. Ponekad zvukovi u noći. Ali nije horor — više je kao da netko nježno kuca iznutra, pokušavajući ispričati svoju priču dok ne nestane.

Stranica 47. Opis kako dječak prstom prati godove na drvenom podu. “Godine su se uvukle u drvo kao pisma koja nikad nisu poslana.” Zatvorila sam knjigu na pet minuta. Gledala kroz prozor. Pomislila na svoju baku koja je pisala dnevnik, ali ga je onda bacila.

“Tišina nije praznina. Tišina je prostor u kojem se najglasnije stvari napokon čuju.” 6. Sutra krećem dalje Sljedeća knjiga je već na noćnom ormariću. Ali ova će ostati u meni kao onaj tihi gost — nevidljiv, ali prisutan. Zato pišem ovo. Da ne zaboravim da me je jedna obična knjiga na kišni dan podsjetila zašto uopće čitam.